18.08.2017.

Denis Kirinčić o principima rada Malika

U procesu razvijanja mladih jedna od vodećih uloga pripada umjetnosti. Umjetnost pomaže na putu njihova estetsko-etičkog odgoja, a osobito njihova emocionalnog života. Kazališna umjetnost kao sinteza svih vrsta umjetnosti, djeluje na razvijanje senzibiliteta i usmjeravanje na spoznaju ljepote i ispravnih vrijednosti u životu i upravo je ona koja osobito pomaže u oslobađanju dječje spontanosti i razvijanju njihove kreativne fantazije.

Pojam "dramsko" je shvaćen kao općeljudska sposobnost, antropološka osobina koja je svojstvena svim ljudima i koja se ispoljava kako u vrhunskim ostvarenjima tako i tzv. simboličkoj igri trogodišnjeg djeteta. Još je Aristotel jasno ustvrdio da je dramska umjetnost, kao socio-kulturni fenomen, posljedica čovjekove dramske sposobnost, jer nam je od ranog djetinjstva urođen nagon za oponašanjem. Danas se mnogima u svijetu čini samorazumljivim i neupitnim da kao ljudi raspolažemo temeljnom sposobnošću dramatiziranja koja nam je prirođena kao jezik i gesta: to je sposobnost predstavljanja zahvaljujući kojoj neka radnja ili doživljaj može zamijeniti ili značiti neku drugu radnju ili doživljaj. Ovu sposobnost nisu izmislili dramski pedagozi ili kazališni profesionalci, kao što ni kipar nije izmislio kamen koji kleše. Oni je samo koriste na poseban način. Ovakvo shvaćanje dramskog izraza mijenja sadržaj termina dramski odgoj koji danas znači skup metoda, poučavanja i učenja koje se koriste dramskim izrazom kao čovjekovom sposobnošću kojom se on služi tijekom odrastanja i sazrijevanja. Dramski izraz podrazumijeva svaki oblik izražavanja u kojem su stvarni ili izmišljeni događaji, bića, predmeti i odnosi predstavljeni s pomoću odigranih/odglumljenih uloga i situacija. Dramska aktivnost djeluje holistički integrirajući intelektualnu spoznaju, proživljene emocije i estetski doživljaj u cjelovito iskustvo koje potkrepljuje i osnažuje svaki daljnji korak osobnog aktiviteta sudionika usmjerenog bilo na učenje, bilo na liječenje ili osobni rast. Posebno valja istaknuti poetičko-estetsku dimenziju dramske aktivnosti, pod kojom podrazumijevamo iskustvo umjetničkog stvaranja, iskustvo oblikovanja odnosno dovođenja do javna izraza vlastite osobnosti sudionika dramskog stvaranja, kao i osjećaj sklada i postignuća kojim je to iskustvo popraćeno. Drama je skupna aktivnost, podijeljeno iskustvo, najprije za skupinu koja u drami aktivno sudjeluje, koja ju pravi, a zatim za javnost, za publiku. U prvom slučaju drama stvara užu skupinu potpore sačinjenu od onih koji dijele slično iskustvo i možda sudbinu. Dijeleći kroz zajednički stvaralački rad probleme, napore te zadovoljstva zbog postignutih učinaka članovi skupine se uzajamno osnažuju stvarajući tako pretpostavke za slijedeći korak, a to je drama kao javni čin. Usvajanjem različitih postupaka predstavljanja i pripovijedanja, unoseći sebe i svoje iskustvo u predstavu, sudionici stvaraju društveno relevantan oblik kojim aktivno sudjeluju u kulturi, stvaraju je i, što je najvažnije, žive je.

Bit dramske umjetnosti je gluma kao igra i obrnuto – igra u kojoj postoji dramski naboj. Mašta je osnova dramskog odgoja i rada u dramskoj grupi. Stoga je potrebno ići ispravnim putem kod oslobađanja spontanosti , jer je to osnovno polazište na kojem se razvijaju kreativne sposobnosti. Izvedba je rezultat, a ne jedini cilj dramske grupe i treba biti istinit dječji doživljaj koji se zasniva na vrijednosti umjetničke riječi, a izvire iz vlastitog, ničim nepomućenog dječjeg doživljaja povezanog s uživanjem u dramskoj igri.

Prema svemu prethodno navedenom ciljevi Kazališne radionice Malik Rijeka su:

Djeca i mladi između 5 i 25 godina se upisuju u Malik Rijeka vlastitim izborom. Ne postoji audicija za upis kako bi se svima dala jednaka mogućnost bavljenja dramskom aktivnošću, uključujući socijalno ugrožene i one s različitim poremećajima i bolestima. Polaznici time oplemenjuju svoje slobodno vrijeme, educiraju se i stječu dragocjeno iskustvo u segmentu koji nije zahvaćen odgojno-obrazovnim sistemom u Hrvatskoj, a odnosi se na dramski (glumački) odgoj (obrazovanje) prije umjetničkih akademija koje u Hrvatskoj ne postoji, za razliku npr. od plesa i glazbe , kao što niti istovremeno dramski odgoj u Hrvatskoj nije sastavni dio redovnih odgojno obrazovnih programa kao što su npr. glazbena i likovna kultura/umjetnost. Zbog tog razloga su mnogi profesionalni kazališni i filmski umjetnici od glumaca do dramaturga i redatelja prije Akademija bili uključeni u rad dramskih studija. U razvijenim zemljama kao npr. Njemačka, SAD, Francuska… nije takva situacija, već se upravo suprotno - poklanja velika važnost i pažnja dramskom odgoju na svim društvenim razinama i aspektima od sociološkog i pedagoškog, preventivnog do kulturno umjetničkog. Aktivnosti Malika Rijeka se odvijaju kontinuirano tijekom školske godine u okviru koje svaki polaznik je barem jednom uključen u prezentaciju rada uobličenog u predstavu. Svaka naša predstava – drama kao javni čin, je posljedica kontinuiranog dramsko pedagoškog rada, uključujući i profesionalno vođene kazališne predstave, po kojima je Malik Rijeka prepoznat u široj društvenoj javnosti. Proces rada jednako je bitan kao i sama predstava jer oslobađa prostor za kreativna istraživanja u stvaranju zamišljenog svijeta i djelovanju unutar njega, na osnovu kojeg na kraju i nastaje krajnji produkt – predstava, bilo da su u njoj naglašeniji edukativni ciljevi kao što su to predstave ekološkog karaktera, odgojnog kazališta od kojih je u jednoj bila tema spolno odgovorno ponašanje srednjoškolaca ili predstave Forum teatra sa srednjoškolcima i za srednjoškolce, ili su naglašeniji umjetnički ciljevi kao što je to u profesionalno vođenim kazališnim predstavama. Profesionalno vođene kazališne predstave su samo jedan segment bogatog i raznovrsnog rada Malika Rijeka, koji uključuje rad profesionalnih kazališnih umjetnika, ali se temelji i proizlazi iz kontinuiranog pedagoškog rada s djecom i mladima. U tim je predstavama dramski pedagog sastavni dio autorskog tima, te jednakopravno s profesionalnim kazališnim umjetnicima učestvuje u kreiranju predstave koja prvenstveno uključuje rad s glumcima, djecom i mladima. Teme tih predstava se planiraju i pomno biraju, obično redatelj i/ili dramaturg s dramskim pedagogom, te su uvijek primjerene i dobnoj skupini koja igra predstavu kao i ciljanoj publici određene dobi kojoj je predstava namijenjena, a posebno o tome na koji način i kako se mogu povezati sa školskim sadržajima i/ili aktualnim i tradicijskim vrijednostima, te povezanosti sa lokalnom zajednicom i njenim uvjetima. Na tragu takve programske orijentacije obrađivali smo niz tema od one o različitosti i toleranciji u Neobičnom djetetu prema tekstu L. Šarić, životu na moru u Zoe, D. Miloša (o sazrijevanju i smrti) i Moj grad na vodi, relativnost odnosa između dobra i zla, te stalna potreba za isticanjem dobra u odnosu na zlo u Djevojčaku u vještičjem vrtlogu u režiji H. Petković, pitanje slobode u Neobuzdanom galebu, straha i kako ga prevladati te rada u predstavama Ane Vilenice Čudovišta iz ormara i Mravac i Cvrčak prema basni Mrav dobrog srca, do istraživanja kazališta na specifičnoj lokaciji zasnovanog na fizičkom i suvremenom teatru u predstavama Mile Čuljak - Pitching Rijeka (istraživanje zvuka od balkona HNK I. pl. Zajca, preko tržnice do Molo longa), 13 zadataka za novu budućnost prema Orwelovoj 84' u Harteri i predstavama kojima je cilj osuvremenjivanje i približavanje djela i autora klasične književnosti potrebama i uvjetima današnje omladine, kao što je San ljetne noći W. Shakespeara u režiji M. Lukanovića i adaptaciji teksta L. Šarić. Pojedine predstave su primarno realizirali režiseri koji su ujedno i dramski pedagozi, kao što je to slovenska profesorica jugoslavenske književnosti Branka Bezeljak u predstavi Psiha E. Filipčića i Renata Carola Gatica u Ja glumac – autorski projekt Gatica/Agić. Nakon svake naše izvedbe profesionalno vođenih kazališnih predstava organiziramo razgovore s publikom i potičemo prosvjetne radnike da s djecom i/ili mladima koje su doveli da gledaju naše predstave razgovaraju i dalje o odgledanom u okviru svojih redovnih programa u školama. Neki studenti APUR-ia su diplomirali scenografiju na našim predstavama, a neki studenti kazališne režije i radiofonije i dramaturgije ADU Zagreb priliku stjecanja profesionalnog iskustva u svojoj struci kao i rada s djecom i mladima. Profesionalni uspjesi polaznika Malika Rijeka su posljedica ispravnog pedagoško-umjetničkog rada, prvenstveno dramskog pedagoga, a prepoznat je u međunarodnim okvirima na setu filma The lace Luca Bessona u kojem je jedan od redatelja, inače Oskarovac Aaron Shneider, opetovano hvalio glumu polaznika Malika Rijeka i pitao tko je njegov drama teacher. Dramsko-pedagoški-umjetnički rad Malika Rijeka je prepoznat i u Hrvatskoj dodjelom niza nagrada, priznanja i pohvala od kojih je sigurno najrelevantnija nagrada „Zvjezdana Ladika“ HC Assitej koja se dodjeljuje za dramsko-pedagoški rad na predstavama dramskih studija i najveće je priznanje struke koje dramski pedagog može dobiti za rad u dramskom studiju u Hrvatskoj. Zbog takve kvalitete rada je Malik Rijeka 2011. god. ušao u prioritete i strategiju Grada Rijeke.

Denis Kirinčić, umjetnička voditeljica Malik Rijeka

Moj osobni put je trnovit put od pedagogije k umjetnosti, a ne obrnuto. Praćen je olujama, potresima i snažnim podrhtavanjima tla u kojima izmiče sve poznato pod snažnim emocionalnim nabojima onog što inklinira bavljenje umjetnošću. Na tom putu netko poželi biti umjetnik, glumac… Tko sam ja ili itko drugi da mu reže krila sna leta u neizvjesnost pučine života na obzorjima horizonta božice Talije ili da određujemo tko uopće može i što sanjati?

ZATO SANJAJTE!